Don't give up

Don't give up
You still have us
Don't give up
We don't need much of anything
Don't give up
'cause somewhere there's a place
Where we belong

Jucer, u autu, na nekakvoj radio stanici slusam “ Don’t give up”(ovog puta sa Sinead O’Connor) i vozim se pokraj jezera, koje u ovo vrijeme i na ovom mjestu, neodoljivo podsjeca na ‘potez’ od Rijeke do Opatije. Svaka pjesma ‘ubode neku uspomenu
posebno ova, koja se toliko vrtila u Kajaku.
I tako, gledajuci to beskrajno plavetnilo, prenuo me telefon. Prijatelji zovu..Sanjin, Medo i Izet Beganovic, iz neke stare ceske pivnice, desetak hiljada kilometara od moga auta. Kazu da su me se sjetili uz cuveno pivo i kojekakve ‘zalogajcice’, da misle na Rabac i da se sve vise i vise nasih sugradjana sprema na pohode tom malom istarskom gradicu.
Jer tamo ce, kazu, biti Banjaluka. Jednostavno zato, sto ce tamo biti Banjalucani.

Don't give up
'cause you have friends
Don't give up
You're not beaten yet
Don't give up
I know you can make it good

Tamo neces moci promasiti, tamo neces morati pitati “odakle si”, tamo ce ti biti svi nekako poznati i dragi, tamo ces zagrliti i one sto znas izvidjenja.Tamo ce biti suza pri susretu prijatelja, tamo ce biti radosti i smijeha bez granica. Tamo ce se odbaciti sve frustracije i dileme. Tamo ce svi biti postovani , jer samim dolaskom su sve rekli o sebi. Tamo ce biti sve ono sto odbijamo da zaboravimo.

Rest your head
You worry too much
It's going to be alright
When times get rough
You can fall back on us
Don't give up
Please don't give up

Don’t give up na ovaj susret, makar se morali voziti cijeli dan i noc iz dalekih zemalja. Makar mogli ostati samo dan ili sat. Don’t give up na nase djetinjstvo, prijateljstvo, na Kajak, na onaj grad i ljude koje smo tako voljeli.

Don’t give up na sjecanja i uspomene, jer one su i jedino sto na kraju ostane.